Preskoči na glavni sadržaj
Hrvatski— Odaberite jezik
Izbornik

Razgovori s trajnim stanjem

Lekcija 5 od 18 Ažurirano 3. studenoga 2026. Programer
Na ovoj stranici
  1. Stanje koje traje kroz razmjene
  2. Pokretanje razgovora
  3. Nastavak razgovora
  4. Mehanizam nepromjenjivosti
  5. Čitanje povijesti razgovora
  6. Upravljanje pohranom
  7. Obrazac razgovora u više koraka
  8. Ključne točke

Lekcija ažurirana 3. studenog 2026. na temelju mistralai SDK verzije 3.7.0: povijest razgovora (njegove entries) dohvaćaš pomoću client.beta.conversations.get_history; metoda retrieve ne postoji, a get vraća isključivo metapodatke razgovora. Izvor: client-python.

Stanje koje traje kroz razmjene

Jedna od glavnih prednosti Agents API-ja u odnosu na Chat Completions jest trajnost razgovora. Više ne moraš ručno upravljati povijesti poruka – Mistral to radi na strani poslužitelja. Konkretno, popis rječnika koje si prije akumulirao u varijabli, skraćivao pri prelasku konteksta i ponovno gradio pri svakom ponovnom pokretanju procesa, nestaje iz tvog koda. Trebaš pratiti samo jednu stvar: identifikator. Taj identifikator slijedi pravilo koje zbuni svakoga u prvom projektu.

Pokretanje razgovora

Metoda conversations.start() stvara novi razgovor i šalje prvu poruku. Sljedeći primjer također stvara agenta koji će ga pokrenuti, a zatim mu dodaje kontekst projekta koji možeš koristiti kroz više uzastopnih upita.

from mistralai.client import Mistral
import os

client = Mistral(api_key=os.environ["MISTRAL_API_KEY"])

# Stvori agenta
agent = client.beta.agents.create(
    model="mistral-medium-latest",
    name="Project Assistant",
    description="Project management assistant.",
    instructions="You help organize and track projects. Be structured."
)

# Pokreni razgovor
response = client.beta.conversations.start(
    agent_id=agent.id,
    inputs="I'm launching a new project to redesign our website. Budget: €50K, deadline: September 2026."
)

print(f"Conversation ID: {response.conversation_id}")

Vraćeni conversation_id tvoj je ključ za nastavak ovog razgovora kasnije. Pohrani ga ondje gdje ga tvoja aplikacija može dohvatiti: u korisničkoj sesiji, bazi podataka ili u zahtjevu za podršku na koji se odnosi.

Nastavak razgovora

Da bi dodao poruku postojećem razgovoru, proslijedi conversation_id metodi conversations.append(). Prati nit u ovom primjeru: drugo pitanje ne ponavlja proračun ni rok, a treće traži raspored bez podsjećanja agenta da je riječ o redizajnu web-mjesta. Unatoč tome, agent ima sav taj kontekst.

# Prva razmjena
response1 = client.beta.conversations.start(
    agent_id=agent.id,
    inputs="I'm launching a website redesign project. Budget €50K."
)

# Druga razmjena — agent pamti kontekst
response2 = client.beta.conversations.append(
    conversation_id=response1.conversation_id,
    inputs="What are the priority steps?"
)

# Treća razmjena — i dalje u istom kontekstu
response3 = client.beta.conversations.append(
    conversation_id=response2.conversation_id,
    inputs="Draft a schedule for the first 3 months."
)

Pomno pogledaj koji identifikator napaja svaki poziv: response2 polazi od ID-a iz response1, a response3 od onoga iz response2. To nije hirovitost; to je sržni mehanizam API-ja.

Mehanizam nepromjenjivosti

Svaki poziv conversations.append() vraća novi conversation_id. Stari ostaje čitljiv, ali za sljedeće dodavanje moraš upotrijebiti najnoviji ID.

# Svaki append vraća novi ID
id_1 = response1.conversation_id  # "conv-aaa"
id_2 = response2.conversation_id  # "conv-bbb"
id_3 = response3.conversation_id  # "conv-ccc"

# Uvijek koristi NAJNOVIJI id za nastavak
response4 = client.beta.conversations.append(
    conversation_id=id_3,  # Ne id_1 ni id_2
    inputs="Add client validation milestones."
)

Klasična pogreška je pohraniti početni identifikator u bazu podataka kada korisnik otvori nit, a zatim ga koristiti nepromijenjenog za svaku poruku. Ništa se neće srušiti: API odgovara normalno, ali svako pitanje ponovno kreće iz konteksta prve razmjene, pa se čini da tvoj agent pati od amnezije, a da te nijedna greška na to ne upozorava. Uvijek prepishi pohranjeni identifikator onim koji je vraćen u odgovoru.

Čitanje povijesti razgovora

Povijest možeš pročitati u bilo kojem trenutku, što pomaže i u otklanjanju grešaka i u prikazu niti u tvojem sučelju.

conversation = client.beta.conversations.get_history(
    conversation_id=response.conversation_id
)

for entry in conversation.entries:
    print(f"[{entry.role}] {entry.type}: {entry.content[:100]}...")

Upravljanje pohranom

Zadano su razgovori pohranjeni u Mistralovom oblaku. Parametar store=False onemogućuje to ponašanje za razmjene koje tvoja interna politika zabranjuje ostavljati na poslužitelju treće strane.

# Ephemeral conversation — nothing is saved
response = client.beta.conversations.start(
    agent_id=agent.id,
    inputs="Confidential data to analyze...",
    store=False
)

Kompromis odgovara cilju: razgovor nije moguće oporaviti nakon sesije, a podaci se ne čuvaju na Mistralovim poslužiteljima. Gubiš mogućnost reprodukcije povijesti opisanu gore, a tvoja aplikacija mora sama upravljati praćenjem razmjena ako je to potrebno. Tu odluku donesi unaprijed, a ne kao zadnju provjeru u trenutku.

Obrazac razgovora u više koraka

Donji kostur primjenjuje sve navedeno u interaktivnoj petlji. Ključna točka je varijabla conversation_id, inicijalizirana na None: ona odlučuje koji poziv izvršiti – start() u prvom koraku, append() nakon toga – i ponovno se dodjeljuje nakon svakog odgovora, slijedeći pravilo nepromjenjivosti.

from mistralai.client import Mistral
import os

client = Mistral(api_key=os.environ["MISTRAL_API_KEY"])

agent = client.beta.agents.create(
    model="mistral-large-latest",
    name="Technical Coach",
    description="Coach for technical decisions.",
    instructions="You are a senior technical coach. Ask questions to understand the context before advising."
)

# Petlja razgovora
conversation_id = None

while True:
    user_input = input("You: ")
    if user_input.lower() in ["quit", "exit"]:
        break

    if conversation_id is None:
        response = client.beta.conversations.start(
            agent_id=agent.id,
            inputs=user_input
        )
    else:
        response = client.beta.conversations.append(
            conversation_id=conversation_id,
            inputs=user_input
        )

    conversation_id = response.conversation_id

    for entry in response.outputs:
        if hasattr(entry, "content"):
            print(f"Agent: {entry.content}")

Prilagodi ga svom kontekstu zamjenom input() svojim stvarnim izvorom poruka – HTTP zahtjevom, porukom iz reda čekanja ili događajem webhooka – te pohrani conversation_id ondje gdje ga tvoja aplikacija može pronaći u sljedećem koraku.

Ključne točke

  • conversations.start() stvara novi razgovor s prvom porukom
  • conversations.append() dodaje poruku postojećem razgovoru
  • Svaki append vraća novi conversation_id – uvijek koristi najnoviji
  • store=False onemogućuje trajnost na Mistralovoj strani za osjetljive podatke
  • Agent zadržava puni kontekst razgovora bez potrebe da ponovno šalješ povijest