Uvod u MCP za programere
Na ovoj stranici
Ažuriranje 2. studenoga 2026. — Le Chat sada je Vibe. Od 28. svibnja 2026., Le Chat je rebrendiran u Vibe (i dalje na chat.mistral.ai): jedinstveni agent za posao i kodiranje koji prenosi tvoje razgovore, postavke i pretplate. Legacy iskustvo Le Chata ostaje dostupno u načinu Chat; u načinu Work, agenti su postali vještine (pozivaju se s
@), memorije su postale baza znanja, a dubinsko pretraživanje postalo je vještina Deep Research. Planovi se sada zovu Mistral Free, Pro, Team i Enterprise. Ova lekcija koristi naziv Vibe; neki izbornici opisani ovdje možda su promijenili imena ili lokacije.
Zašto je MCP prekretnica za programere
Model Context Protocol (MCP) otvoreni je standard koji redefineira način na koji AI aplikacije komuniciraju s vanjskim svijetom. Prije MCP-a, svaki je okvir nametao vlastitu gramatiku za deklariranje i pozivanje alata: LangChain je imao jedan, CrewAI drugi, a Mistral Agents i OpenAI Assistants još druge. U praksi, programer koji bi napisao konektor za svoj API za naplatu u LangChainu morao ga je u cijelosti prepisati da bi radio u CrewAI-ju, a zatim po treći put za prilagođenog internog agenta. Rad se duplicirao pri svakoj promjeni alata, a dijeljenje alata između timova bilo je zakrpano.
MCP rješava ovaj problem jedinstvenim komunikacijskim protokolom između AI klijenta i poslužitelja alata. Najbolja analogija je USB priključak: bez obzira na klijenta—Claude, Vibe, Cursor, VS Code—i bez obzira na poslužitelja—GitHub, Notion, tvoj interni API—format veze ostaje isti. Napišeš svoj konektor jednom i radi svugdje.
Arhitektura klijent-poslužitelj
MCP se oslanja na namjerno jednostavnu arhitekturu klijent-poslužitelj. S jedne strane, klijent je aplikacija koja implementira AI: chatbot poput Mistralovog Vibea ili Claudea, razvojno okruženje poput VS Codea ili Cursora, ili SDK za agente poput Mistral Agent SDK-a ili Claude Agent SDK-a. S druge strane, poslužitelj je program koji izlaže mogućnosti—alate, resurse i upite—tom klijentu.
Cijeli razgovor između njih odvija se u JSON formatu. Klijent započinje pitajući poslužitelj koje alate nudi; poslužitelj odgovara tekstualnim opisom svakog od njih: njegovo ime, parametri, uloga i format povrata. Jezični model koristi taj opis, i samo taj opis, da odluči kada i kako pozvati alat.
Client (Vibe) MCP Server (GitHub)
| |
|--- "What tools do you have?" ->|
|<-- JSON tool descriptions -----|
| |
|--- Call: create_issue({}) --->|
|<-- JSON Result ---------------|
Kako se MCP razlikuje od pozivanja funkcija
Klasično pozivanje funkcija i MCP se međusobno ne isključuju; jednostavno povlače granicu na različitim mjestima. Kod pozivanja funkcija alate definiraš na strani klijenta, prosljeđuješ ih modelu i sam upravljaš njihovim izvršavanjem—svaki okvir ima vlastiti format definicije. Kod MCP-a, alati žive na poslužitelju, lokalnom ili udaljenom; klijent poznaje samo tekstualni opis, a poslužitelj rukuje izvršavanjem.
Odlučujuća prednost je mogućnost ponovne upotrebe. GitHub MCP poslužitelj napisan jednom uklapa se jednako dobro u Vibe, Claude, Cursor ili tvoj vlastiti SDK bez ijednog retka prepisivanja. To je ono što interni konektor pretvara u dijeljivi gradivni blok u enterprise razmjeru.
Tri primitiva protokola
MCP nije ograničen samo na alate. Protokol definira tri vrste mogućnosti, razlikovane prema onome što poslužitelj zapravo stavlja na raspolaganje. Alati su izvršive funkcije: kreiraj tiket, pošalji e-mail, upitaj API—model ih pokreće kako bi djelovao na svijet. Resursi su čitljivi podaci—datoteke, baze podataka, dokumentacija—koje klijent može čitati bez pokretanja bilo kakve radnje; izlaganje sadržaja konfiguracijske datoteke spada u ovu kategoriju, a ne u alate. Konačno, upiti (prompts) su predlošci upita s parametrima koje je moguće ponovno koristiti: timski poslužitelj tako može distribuirati provjerenu instrukciju za pregled koda, umjesto da svakoga ostavi da je iznova piše iz memorije.
U praksi, alati čine oko 90 % trenutnih slučajeva upotrebe: oni su ono što prvo povezuješ i često jedino što implementiraš. Međutim, resursi i upiti otvaraju mogućnosti koje ćemo detaljno istražiti u Lekciji 3.
Tijek odlučivanja modela
Kada korisnik postavi pitanje klijentu, model prolazi kroz ciklus od pet koraka:
- Prima pitanje i popis dostupnih alata (MCP opisi)
- Donosi odluku: odgovoriti izravno ili pozvati alat?
- Ako pozove alat, formulira argumente u JSON formatu
- Poslužitelj izvršava zadatak i vraća rezultat
- Model integrira rezultat i formulira svoj odgovor (ili poziva drugi alat)
Ovaj se ciklus ponavlja onoliko puta koliko zadatak zahtijeva. Zamisli korisnika koji traži da se pritužba uočena na Redditu pretvori u razvojni tiket: model upita Reddit, kreira unos u Linearu, zatim otvara odgovarajući GitHub issue—tri poslužitelja povezana u lanac, a da korisnik nikada nije napustio sučelje chata.
Ekosustav koji se brzo širi
Od travnja 2026. dostupno je stotine MCP poslužitelja: GitHub, Notion, Slack, Gmail, PayPal, Hugging Face, Semgrep i mnogi drugi. Glavni AI klijenti izvorno podržavaju ovaj protokol. Još važnije, ništa te ne ograničava na korištenje onoga što već postoji: možeš kreirati vlastite poslužitelje kako bi izložio svoje interne alate, poslovne baze podataka ili prilagođene procedure.
To je upravo cilj ovog tečaja: osposobiti te da razumiješ, koristiš i gradiš MCP poslužitelje u Pythonu.
Ključne točke
- MCP je otvoreni standard za komunikaciju klijent-poslužitelj u AI-u
- Objedinjuje fragmentirani ekosustav pozivanja funkcija
- Arhitektura se oslanja na klijenta (chatbot, IDE, SDK) i poslužitelja (alati, resursi, upiti)
- Komunikacija se odvija u JSON formatu koristeći tekstualne opise
- MCP poslužitelj moguće je ponovno koristiti na svim kompatibilnim klijentima