Vrste MCP poslužitelja: STDIO, SSE i OAuth
Na ovoj stranici
Ažurirano 2. studenoga 2026. — Le Chat sada je Vibe. Od 28. svibnja 2026. Le Chat je rebrendiran u Vibe (i dalje na chat.mistral.ai): jedinstveni agent za posao i kod koji prenosi tvoje razgovore, postavke i pretplate. Legacy iskustvo Le Chata ostaje dostupno u načinu Chat; u načinu Work, agenti su postali vještine (pozivaju se s
@), memorije su postale baza znanja, a dubinsko pretraživanje postalo je vještina Deep Research. Planovi se sada zovu Mistral Free, Pro, Team i Enterprise. Ova lekcija koristi naziv Vibe; neki izbornici opisani ovdje možda su promijenili nazive ili lokacije.
Dva načina prijenosa, dvije arhitekture
MCP poslužitelj komunicira sa svojim klijentom na dva bitno različita načina, ovisno o tome radi li na istom stroju ili na udaljenom hostu. Ta razlika nije samo detalj implementacije: ona određuje tko može koristiti tvoj poslužitelj, kako ga distribuiraš i kojim podacima može pristupiti. Ako tu odluku doneseš rano, uštedjet ćeš si prepisivanje projekta napola.
STDIO: poslužitelj koji živi na tvom stroju
STDIO (Standard Input/Output) lokalni je način prijenosa. MCP poslužitelj radi na istom stroju kao i klijent, a komunikacija teče kroz standardne tokove operacijskog sustava: stdin i stdout. Mehanizam je izravan: klijent pokreće proces poslužitelja, šalje zahtjeve putem stdin-a, čita odgovore sa stdout-a i završava proces kada razgovor završi. Nema portova, nema URL-ova, nema certifikata.
Ovaj način prijenosa prirodan je izbor kad god alat treba dirati lokalno okruženje. Poslužitelj koji čita tvoje datoteke, poziva git, upravlja Dockerom ili inspektira SQLite bazu podataka na tvom disku ima smisla jedino u STDIO načinu rada. To je također preferirani način za integracije u uređivačima poput VS Codea ili Cursora te očiti pratitelj u fazi razvoja, gdje želiš ponovno pokretati poslužitelj svakih trideset sekundi.
from mcp import StdioServerParameters
server_params = StdioServerParameters(
command="python",
args=["my_mcp_server.py"],
env=None, # Optional environment variables
)
Kompromis je strog: poslužitelj i klijent moraju suživjeti. Ne možeš povezati STDIO poslužitelj s Mistral Vibom jer Vibe radi na Mistralovoj infrastrukturi i nema načina pokrenuti proces na tvom stroju.
SSE i Streamable HTTP: udaljeni poslužitelji
Za izlazak izvan lokalnog stroja, MCP koristi HTTP. Naslijedile su se dvije varijante, a korisno je znati na koju gledaš kada čitaš postojeći kod.
SSE (Server-Sent Events) bio je prvi udaljeni način prijenosa protokola. Omogućavao je poslužitelju strujanje događaja prema klijentu, koji je zauzvrat morao slati zasebne POST zahtjeve kako bi odgovorio poslužitelju. Njegova strukturna mana: zahtijevao je trajnu vezu između dvoje, što je kompliciralo hosting bez poslužitelja (serverless) i skaliranje. Sada je zastario — Mistral SDK i dalje nudi MCPClientSSE za postojeće /sse endpointe, ali nove poslužitelje više ne treba graditi na toj osnovi.
Streamable HTTP zamijenio ga je kao standardni udaljeni način prijenosa. Uklanja zahtjev za trajnom vezom: klijent šalje standardne HTTP zahtjeve, a poslužitelj odgovara strujanjem ili u jednom bloku, prema potrebi. U praksi, tvoj udaljeni poslužitelj izlaže /mcp endpoint na koji se klijent spaja.
from mistralai.extra.mcp.streamable_http import (
MCPClientStreamableHTTP,
StreamableHTTPServerParams,
)
# Connect to a remote MCP server
server_url = "https://my-server.example.com/mcp"
mcp_client = MCPClientStreamableHTTP(
params=StreamableHTTPServerParams(url=server_url, timeout=100)
)
Tri razine autentifikacije
Način prijenosa govori ti gdje poslužitelj živi; autentifikacija govori tko ga smije zvati. To su neovisna pitanja, a protokol podržava tri odgovora.
Najjednostavnija je bez autentifikacije: svatko tko zna URL može koristiti tvoje alate. Taj je izbor obranjiv samo za javne alate bez osjetljivih podataka — pretvarač jedinica, web scraper, kalkulator.
Sljedeća je razina token, odnosno API ključ. Generiraš token s određenim dopuštenjima i prosljeđuješ ga klijentu, koji ga uključuje u svoje zahtjeve. GitHub dobro ilustrira ovaj model: stvaraš Personal Access Token označavanjem samo onih opsega (scopes) koje tvoj agent stvarno treba, i ničega više.
Treća razina je OAuth 2.0, puni tijek s ekranom za pristanak. Korisnik izričito autorizira aplikaciju da djeluje u njegovo ime, a poslužitelj prima token vezan uz tu osobu. To rade Gmail, Linear ili Google Calendar kada ih povežeš u Vibeu — i to je jedini prihvatljiv model čim poslužitelj rukuje osobnim podacima za više korisnika.
| Kriterij | STDIO (Lokalno) | SSE / Streamable HTTP (Udaljeno) | OAuth (Udaljeno + Auth) |
|---|---|---|---|
| Prijenos | stdin / stdout | HTTP (opcionalno strujanje) | HTTP + OAuth 2.0 tijek |
| Lokacija | Isti stroj | Udaljeni poslužitelj | Udaljeni poslužitelj |
| Autentifikacija | Nema (isti stroj) | Nema ili token | Puni OAuth 2.0 |
| Kompatibilni klijenti | IDE-ovi, lokalni SDK-ovi | Svi (Vibe, SDK-ovi, IDE-ovi) | Svi (Vibe, SDK-ovi, IDE-ovi) |
| Slučajevi uporabe | Lokalne datoteke, CLI, razvoj | Javni API-ji, scraping | GitHub, Gmail, Linear |
| Trajna veza | Da (aktivni proces) | Ne (Streamable HTTP) | Ne (Streamable HTTP) |
Kako odlučiti u praksi
Odluka se svodi na dva pitanja postavljena redom. Radi li poslužitelj na istom stroju kao i klijent? Ako da, odaberi STDIO. Ako ne, odaberi Streamable HTTP, s autentifikacijom ili bez nje, ovisno o osjetljivosti podataka kojima se rukuje.
Imaj na umu ograničenje na strani klijenta: Mistral Vibe i hostirani chatbotovi općenito troše samo udaljene poslužitelje. IDE poput VS Codea ili Cursora, međutim, prihvaća oba načina — otuda udobna navika razvoja u STDIO-u, a zatim prelaska na HTTP kada dođe vrijeme za dijeljenje poslužitelja.
Ključne točke
- STDIO = lokalni poslužitelj, isti stroj, savršen za razvoj
- Streamable HTTP = udaljeni poslužitelj, trenutni standard, zamjenjuje SSE
- Tri razine autha: nema, token, OAuth 2.0
- Mistral Vibe podržava samo udaljene poslužitelje
- Tvoj izbor prijenosa ovisi o tvojoj arhitekturi distribucije